Dražen Markotić – Vega – Svestrani umjetnik rokerskog srca

Svestrani umjetnik rokerskog srca

DRAŽEN MARKOTIĆ – VEGA

On je Dražen Markotić – Vega, roker velikog srca, svestran i kreativan u svom stvaralaštvu. Bavi se pisanjem knjiga te glazbom s kojom je aktivan već 22 godine, a također i pirografijom. Tu svoju radinost nazvao je Wood Tattoo.

Vizija tih radova je da se ne oskvrne ljepota “nesavršenstva” koju materijali nude. Ovo “nesavršenstva” smo namjerno stavili pod navodne znakove jer je, za njega, savršenstvo upravo u nesavršenom, toj slobodi koju priroda nudi.

Svoj profesionalni put započeo si pjevanjem i skladbom, a dvadeset godina nakon toga si započeo pisati knjige; što mi možeš reći o svojim počecima?

 

Paaa, sa glazbom sam se počeo baviti davno, još ’97.god.

Jednostavno sam krenuo ostvarivati svoj dječački san, a kako su godine prolazile sve sam više uživao u prilici da se mogu izraziti, stvarati, uživati u plodovima inspiracije… Lijepo je to kada te ljudi žele i pozivaju na osnovu tvog vlastitog rada i truda.

Sve skupa je proizvelo dosta dragih poznanstva i nezaboravnih uspomena.

 

Od vokala heavy-metal banda Vega ( kako te uvrstio portal Vrgorac pod „Poznate osobe“) danas sve više živiš u skladu sa prirodom, nekako si se otuđio od javnosti. Kako je došlo do te promjene kroz godine?

 

E, sad, dal’ sam se otuđio od javnosti? Ne bih rekao jer sam cijelo vrijeme i dalje prisutan u javnom životu. Možda u nekom drugom obliku i drugačijim svrhama, ali sam i dalje tu.

A sklad sa prirodom… Pa to je vazda moj impuls, poriv, odgoj, odabir… Samo što određene životne okolnosti ti ponekad nametnu neki svoj ritam i uvjete, a na svakom od nas je odabir – ili ga poslušno pratimo ili mu se pokušavamo istrgnuti iz okvira u koje nas smještaju i želimo biti što više svoji, kakvim se osjećamo potpuni.

Za mene je priroda velika i bitna, ali neću duljiti previše jer će intervju biti predugačak J

 

Kada već govorimo o tvojim počecima, možeš li nam otkriti kada si se zaljubio u pisanje? Voliš li i čitati jednako kao i pisati?

 

Eh, teško je to odrediti… Još od ranog djetinjstva sam bio kreativan, kako u raznoraznim izražavanjima ma, pa tako u pisanju…

Pjesme sam počeo pisati negdje u šestom razredu osnovne škole, baš kako sam i rekao ranije, jer sam uvijek imao san i želju biti na pozornici, davati ljudima neku svoju intimu, viđenje stvari, stavove… 

Što više volim, pisanje ili čitanje? Sve je relativno, kada sam u fazi pisanja, ne čitam uopće, da me ne skrene sa fokusa i onog nutarnjeg impulsa koji se vrlo lako može narušiti nekim vanjskim produktima.

 

Što nam možeš reći o svojoj novoj knjizi, odnosno pripovjetki, koliko si vremena posvetio pisanju upravo „ Tajni Djedove stare trešnje?“

 

Tajna djedove stare trešnje…

Šta reći? Toliko je osvještavajuća, potrebna današnjici, topla, upozoravajući, duševno hranjiva…da jednostavno ne mogu sada glumiti neku skromnost i reći išta površno.

Reakcije ljudi su rekle svoje, suze, osviještenja, ugrijane duše…

 Na par promocija sam, od organizatora, dobio identičan komentar, “da je pravde, ova knjiga bi morala ići u školske lektire! “.

Pripovijetka je to koja ukazuje na prolaznosti života i ne iskorištavanje vremena za nama najdraže, najbitnije ljude. Sve pod izlikom neimanja vremena. A kada se dogode loše stvari, onda nam je žao i krivimo sebe za propušteno.

Ali,u knjizi, koja je prepuna simbolike i znakova bitnosti, priča ide tako da, kada mislimo da je kraj, nije kraj, već u biti kreće jedan sasvim novi početak, samo ga treba shvatiti i dokučiti.

Ne znam točno koliko sam Tajnu vremenski pisao, ali znam da je ideja “kuhala” i čekala da dozrije. I eto, sretan sam što je i ona, kao moje novo ostvarenje – živa. 

Prve dvije knjige – “Egzorcizam ljubavi” i “Početak prošlosti” – ljubavne su  proze u kojima se baviš izdajom, razočaranjem, ostavljanjem, samoćom i preživljavanjem svega toga. Da li si sve prepričao iz osobnog iskustva ili je apsolutno sve izmišljeno?

 

Sve što u životu radim, od glazbe, slika, pisanja… Sve je to direktno iz srca. Neovisno o kojoj temi se radi, dolazi iz vlastite spoznaje, ljubavi, potrebe. To se lako da primijetiti, zbog toga su čitatelji i zavoljeli “ovisnički” te knjige. I zbog toga što su pomogle velikoj skupini ljudi, a i zbog toga jer su prepoznali iskrenost, ogoljenost, predanje, bez predumišljaja.

Sve što radim, radim isključivo iz neke vlastite potrebe, isijavanja sreće prema vani, čišćenja od nekih loših trenutaka, davanja sebe, riječima…

Onaj tren kad to nešto izađe van, u javnost, to više kao da ne pripada meni. Tada to postaje svačija svojina. Zato se i trudim da to bude dobro jer će učiniti i nekome drugome ono što je učinilo meni, sreću, osvještavanje, proces, oslobađanje, proniknuće…

 

Oduvijek me zanimalo na koji način se pripremaš za pisanje knjige, potrebno je imati dobru ideju, ali sigurno je i potrebno dobro sve istražiti kako bi i likovi i radnja bili realni?

 

Nemam nikakvih priprema. Glupo zvuči, ali, ja sam stalno “u oblacima“… Sve ide po osjeti, nagonu, instinktu… Čak nekad mislim da mi je previše toga u mislima, a ja sam, jedini, ovaj koji jesam.

 

Gdje pronalaziš inspiraciju i motivaciju za pisanje?

 

Inspiracija je posvuda, samo je treba znati prepoznati i upregnuti u kreaciju. Sretan sam i zahvalan što imam taj blagoslov da se mogu izraziti na više načina i tako dosegnuti zadovoljštinu i mir. 

 

Možeš li mi reći nešto o procesu pisanja?

 

Nema pravila niti rutine, sve je relativno. Ono što je najbitnije, meni, je disciplina kada uđem u proces. Disciplina jer nema zezanja s tim nečim tako bitnim. Rekoh već prije koliko to meni znači i dolazi iz potrebe, ali i zbog svih ljudi koji će to prihvatiti i zaživjeti s tim.

Odgovornost svakog slova, riječi. 

Ima jedna interesantna priča u knjizi Početak prošlosti. Zove se Riječi. Govori o njihovoj bitnosti, važnosti, mistici, o dužnosti biti skrušen prema njima jer… Nekada znaju biti poput kletve ili vizije.

 

Kakve su bile reakcije na prvi izdani roman?

 

Za prvu knjigu, Egzorcizam ljubavi su reakcije bile takve da je došla u treću tiraži nakon dvije godine (trenutno je četvrto izdanje). Učinila je veliku stvar za mene, kao pisca, jer su ljudi stekli povjerenje u mene i krenuli me uvažavati i na tom polju. Puno je priča, povjeravanja, osvrta bilo na nju, al’ zaista puno.

Ona je prvi iskorak u smjeru izdavanja knjiga i bio je, kako kažu naši stari, “prvo pa muško”. 

Neki su je, doslovno, imenovali biblijom ljubavi.

Otac si dviju prekrasnih djevojaka, a iza sebe imaš pravu izgrađenu povijest u pjevanju, pisanju i bavljenju pirografijom. Što te danas od svega toga najviše „uzima?“

 

Da, dvije krasne damice! One su ona prva, najbitnija životna ostvarenja.

Pa sve jer i dalje sve to radim, u etapama potrebe i osjećaja, ali je sve to dio mene i mog života, onoga što ja jesam. Zato sam pre zahvalan jer imam priliku i povjerenje da se mogu izražavati na više polja i nivoa. Bitno je uživati u svemu što si shvatio da te ispunjava i čini potpunim.

 

Zadnjih nekoliko godina puno si putovao po različitim sajmovima i festivalima, da li ti fali takva vrsta druženja u današnje ludo „corona vrijeme“?

 

E ovako, ovo pitanje ću preskočiti jer želim da ovaj intervju ostane kulturan. Reći ću samo da neće ovo još dugo i da ćemo se ponovo družiti na raznoraznim skupovima, festivalima i sajmovima.

Nadam se da razumijete, a ako ne…

 

Da li se uskoro možemo nadati promociji knjige?

 

Kad god se može, da Kada se ukaže prilika radim promocije, gdje god, kad god, tako da… Biti će, mora.

Eto, za Tajnu mi je žao što je izašla, praktički, uoči ove globalne nesreće pa je veliki broj promocija morao biti otkazan. I usprkos tome, napravila je toliko uspjeha i donijela radosti ljudima.

Imaš li u planu upustiti se u pisanje nove knjige?

 

Da, naravno. Pa pišem, lagano, po osjetu i potrebi. Mada mi već sve više ljudi zamjera što nema ništa novo već malo više od godine i pol. Ali, polako, biti će, nadam se ubrzo.

 

Omiljeni načini opuštanja?

 

Hmm… Da li bi bilo pre patetično ako bih rekao da se opuštam dok radim sve nabrojano? Ali stvarno je tako. Proces, opuštanje, misli u vakumu kreacije, dolazak prema završetku, gotova ideja… Sve je to onaj osjećaj kada si i sretan i ponosan i opušten, zadovoljan, hiperaktivan…

To su načini koje sam ja saam izabrao, pa je za očekivati da mi nisu “moranje” niti obaveza već užitak. 

 

Misao vodilja kroz tvoj životni put?

 

Sve se događa s razlogom. Nekad je teško to pojmiti u određenom trenutku, ali kad tad shvatimo i povežemo da nešto što jest ne bi bilo da nije bilo tog nečeg onda. Samo treba vjerovati u to i pratiti znakove.

Životni uzori?

 

Pa, iskreno, nema ih. Idoli iz djetinjstva postadoše obični ljudi (sa dosta njih se i družim, hahaha), poslije, odrastanjem idoli i uzori zamjeniše se ljudima koje poštujem i cijenim. A sve to dolazi povjerenjem, iskazivanjem i običnim, malim stvarima.

 

Reci nam nešto što još ne znamo o tebi!

 

Pa možda bih mogao, ali bi trebalo uraditi anketu o tome što sve znate o meni, hahahaha…

Čak sam dosta stvari, u ovom svom “javnom životu”, saznao o sebi a da ih niti ja nisam znao.

 

Poruka za kraj?

 

Sakupljajte oko sebe ljude koji vas čine sretnim, mirnim, spokojnim, od kojih možete naučiti, ali da su i spremni saslušati.

Pokušajte pronaći onu istinsku iskru postojanja, ma koliko to bilo šokantno za okolinu. Vjerujte, vrijedi!

Nadam se da ćemo se susresti negdje, uživo, pa makar i virtualno.

Javite se i… Budite zdravo i živo! 

Pročitajte više iz rubrike

vizual autor

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *