dražen markotić vega

Dražen Markotić

Vega

Ja sam Dražen Markotić – Vega. Bavim se pisanjem knjiga te glazbom s kojom sam aktivan već 22 godine, a također i pirografijom. Tu svoju radinost nazvao sam Wood Tattoo.

Vizija tih radova je da se ne oskvrne ljepota “nesavršenstva” koju materijali nude. Ovo “nesavršenstva” sam namjerno stavio pod navodne znakove jer je, za mene, savršenstvo upravo u nesavršenom, toj slobodi koju priroda nudi. Dok radim neku kreaciju iz drveta, želim iz njega “uzeti” što manje, ali dovoljno kako bih stvorio određenu priču bez da ga osakatim promjenom i “kroćenjem”.

Zbog toga moji radovi, u finalnom obliku zadržavaju svoju “divljinu” u velikoj mjeri, nebitno o kakvoj vrsti kreacije se radi…. slika, ogrlica, magnet… Zgodno bi bilo napomenuti da slike imaju vrlo puno sitnica i detalja što im daje na “dubini” i opisu “priče”.

Počeo sam sasvim slučajno, prije 3 godine, našavši u špajzi neku prastaru lemilicu, koja je bila za sve (tući orahe, zabijati čavle..) samo ne za pirografiju. Započeo sam s njom. Mislio sam, ljudi rade s tim svašta, pa da probam i ja.

Tek kasnije sam, s vremenom, saznao da ustvari postoji alat upravo za to – pirograf. Od tada sam počeo preispitivati sebe i svoje mogućnosti. Već prvi rezultati kod ljudi su pokazali da im se moj rad sviđa i dali su mi vjetar u jedra.

Ono što me oplemenjuje jest rad slavenskih mitoloških bića, fantazy tema, paganskih simbola, životinja… ali nađe se tu i sasvim drugačijih tema, ovisno o želji naručitelja ili mojoj inspiraciji.

Od vrsta drveta najčešće koristim hrast, ali radim i s ostalim vrstama koje mi dođu pod ruku…s lipom, bukvom…Ne radim s ivericom niti šperpločom jer, prvenstveno meni nije ugodno raditi na tome, a osim toga želim i nekome tko poželi sliku dati je na što ljepšem komadu koji će impresionirati izgledom, težinom, mirisom i sl.

Ono na što bih skrenuo pozornost i čime se ponosim u svome radu je upravo ta detaljnost, briga za dočaravanjem, ne samo glavne teme, već i svega uokolo nje što za nekoga čini tek okolinu, ali za mene ima jednaku važnost; da se dočaraju daljina i blizina nečega, ukratko da je cijela priča u tom komadu drveta.

Tko sam “van okvira službene biografije”? Teško za odgovoriti. Ono što sam siguran je da želim u svakom aspektu biti svoj, slijediti svoj instikt i težiti sinergiji duhova, mišljenja, energije, ali i neovisnosti o okolini, društvu, sistemu, birati ljude koji me ispunjavaju i kojima mogu nešto dati.

Ono čemu težim je… sloboda. Steći naklonost što većeg broja ljudi koji me razumiju, koji vole moj način izražavanja kroz pisanje, kreativnost, glazbu, pirografiju i tko zna što će još doći s vremenom.

Moje iskustvo kroz kreativni rad je upravo to – odrastanje, sazrijevanje, čišćenje, filtriranje kroz ostvarivanja. Upravo zbog tog osjećaja ispunjavanja i ne smatram išta od onoga čime se bavim tek hobijem, već smjerom, nadogradnjom sebe, u procesu bivanja što ispravnijim.