Vilinske Ogrlice by Goga

Gordana Sedmak-Jednačak svoju sklonost ručnom radu može zahvaliti prije svega svojoj majci, koja ju je relativno rano naučila osnove pletenja i kačkanja ; odnosno heklanja.

Voljela je za svoju obitelj osmisliti pokoji odjevni predmet, ali nije vunu doživjela toliko privlačnom da bi se s njom u konstanti bavila.

Kroz život i kreativan rad, Gordana se izražavala na različite načine – slike na juti s kožom , oblačenje vaza sa fimo masom… Sve su joj to bili prolazni materijali i različite tehnike dok nije otkrila bijelo perje. Taj mekani paperjasti materijal pobuđuje maštu , pa je tako krenula u izradu ogrlica od bijelog perja, kutija za nakit i vaza.

Nakon te faze kreativnog stvaranja vratila se svojoj prvobitnoj ljubavi – heklanju, ali ovaj puta ne vune već najtanje srebrne žice u koju upliće kristale, poludrago kamenje,  perje, staklene češke perle i satenske trake.

Tako su nastale Gordanine vilinske ogrlice.

Niti jedna ogrlica nije ista, svaka je posebna i svoja. Nema identične, jer svaka ima onaj touch koji je čini drugačijom. Efektnost ogrlice postiže se upravo srebrnom žicom koja je izuzetno tanka, podatna i kada se ispreplete kao paukova mreža ima svoj poseban sjaj.

Ujedno, dodavanje prirodnih materijala čini svaku od njih originalnom i posebnom.

Izrada svake ogrlice pobuđuje u njoj ono nešto, što izaziva impresiju koju prenosi na eksponat. Na taj način , osjetila je da se može najbolje kreativno izraziti , stvarajući zanimljiv i atraktivan nakit.

U slobodno vrijeme kada ih ne kreira , voli uzgajati cvijeće i slikati . Njezine slike nastaju tehnikom razlijevanja po staklu i pleksiglasu.

I za kraj nam  kaže : ”Prirodu čovjek drugačije  doživljava kada se odmakne od briga koje su ga zaokupljale, kada ode u zasluženu mirovinu i kada oplemenjuje život sasvim drugim, novim zanimacijama.”