Wood Tattoo

by Dražen Markotić – Vega

Dražen Markotić – Vega, pisac, glazbenik i umjetnik.

Bavi se pisanjem knjiga te glazbom s kojom je aktivan već 22 godine, u zadnje vrijeme pirografijom. Tu svoju radinost nazvao je Wood Tattoo.

Vizija tih radova je da se ne oskvrne ljepota “nesavršenstva” koju materijali nude. Ovo “nesavršenstva” je namjerno stavio pod navodne znakove jer je, za njega, savršenstvo upravo u nesavršenom, toj slobodi koju priroda nudi.

Dok radi na kreaciji iz drveta, želi iz njega “uzeti” što manje, ali dovoljno kako bi stvorio određenu priču bez da ga osakati promjenom i “kroćenjem”. Zbog toga njegovi radovi, u finalnom obliku zadržavaju svoju “divljinu” u velikoj mjeri, nebitno o kakvoj vrsti kreacije se radi…. slika, ogrlica, magnet…

Zgodno bi bilo napomenuti da slike imaju vrlo puno sitnica i detalja što im daje na “dubini” i opisu “priče” koju pričaju.

Počeo je sasvim slučajno, prije 3 godine, našavši u špajzi neku prastaru lemilicu, koja je bila za sve (tući orahe, zabijati čavle..) samo ne za pirografiju. Započeo je s njom. Mislio je, ljudi rade s tim svašta, pa da probam i ja.

Tek kasnije, s vremenom, saznao je da ustvari postoji alat upravo za to – pirograf. Od tada je počeo preispitivati sebe i svoje mogućnosti. Već prvi rezultati kod ljudi su pokazali da im se njegov rad sviđa i dali su mu vjetar u jedra.

Ono što ga oplemenjuje jest iscrtavanje slavenskih mitoloških bića, fantazy tema, paganskih simbola, životinja… ali nađe se tu i sasvim drugačijih tema, ovisno o želji naručitelja ili njegovoj inspiraciji.

Od vrsta drveta najčešće koristi hrast, ali radi i s ostalim vrstama koje mu dođu pod ruku…s lipom, bukvom… želim osobi koja poželi sliku ( naruči ) dati je na što ljepšem komadu koji će impresionirati izgledom, težinom, mirisom i sl.

Ono na što bi želio skrenuti pozornost i čime se ponosi u svome radu je upravo ta detaljnost, briga za dočaravanjem, ne samo glavne teme, već i svega uokolo nje što za nekoga čini tek okolinu, ali za mene ima jednaku važnost; dočaravanje daljina i blizine objekata, ukratko da je cjelina priče u tom komadu drveta.

Tko je “van okvira službene biografije”? Teško za odgovoriti.

Ono u što je i sam siguran je da želi u svakom aspektu biti svoj, slijediti svoj instikt i težiti sinergiji duhova, mišljenja, energije, ali i neovisnosti o okolini, društvu, sistemu, birati ljude koji ga ispunjavaju i kojima može nešto dati.

Ono čemu teži je… sloboda.

Steći naklonost što većeg broja ljudi koji ga razumiju, koji vole njegov način izražavanja kroz pisanje, kreativnost, glazbu, pirografiju i tko zna što će još doći s vremenom.

Draženovo iskustvo kroz kreativni rad je upravo to – odrastanje, sazrijevanje, čišćenje, filtriranje kroz ostvarivanja.

Upravo zbog tog osjećaja ispunjavanja i ne smatra išta od onoga čime se bavi tek hobijem, već smjerom, nadogradnjom sebe, u procesu bivanja što ispravnijim.